Opis
Mons. Petar Čule (Kruševo, 18. veljače 1898. – Mostar, 29. srpnja 1985.) bio je mostarsko-duvanjski biskup od 1942. do 1980.
Rođen je 18. veljače 1898. u Kruševu kod Mostara kao treće od osmero djece. U Travniku od 1909. do 1917. završava osam razreda male i velike gimnazije, a u Sarajevu pohađa teologiju od 1917. do 1921.
Za svećenika je zaređen u Sarajevu 20. lipnja 1920. Nakon mlade mise trebao je postati župnikom u Blagaju, ali je imenovan fra Jako Jukić, tako da se Čule odlučio za postdiplomski studij u Innsbrucku gdje 12. srpnja 1923. doktorira pod naslovom “De statu hominis kod sv. Bonaventure“. Povratkom u Mostar, obnašao je dužnost prefekta u Napretkovu konviktu do 1929. a u isto vrijeme bio je profesor na gimnaziji u Mostaru: vjeroučitelj (1923.-1924.), profesor francuskoga jezika (1926.) i filozofije (1926.-1928.). Arhivarom Ordinarijata postaje 1926., a biskupskim savjetnikom 1934.
Nakon smrti biskupa Alojzija Mišića, papa Pio XII. 15. travnja 1942. Čulu imenuje mostarskim biskupom, uz veliko neslaganje tadašnjih čelnika NDH koji su pokušali izazvati bojkot novoga biskupa među župnicima u Hercegovini. Biskupsko geslo mu je bilo Adveniat regnum tuum (Dođi kraljevstvo tvoje). Unatoč protivljenu vlasti, za biskupa ga u Mostaru 4. listopada 1942. zaređuje vrhbosanski nadbiskup Ivan Šarić, uz Alojzija Stepinca, tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa i Ramira Marconea, delegata Svete Stolice u Hrvatskoj. Nitko od tadašnje vlasti nije bio nazočan ređenju.
Nova ga komunistička vlast tri godine provocira i proziva. Bio im je na meti jer je svjedočio o etničkom čišćenju istočne Hercegovine od katoličkih Hrvata i selektivnog progona isključivo katoličkog svećenstva:
Posebno je vlastima bio na meti nakon što je digao glas protiv pokolja fratara u na Širokom Brijegu, u glasovitom Pastirskom pismu s biskupskog zasjedanja u Zagrebu 22. rujna 1945. Tad ga komunistička vlast pritvara u travnju 1948. Na montiranom procesu koji je trajao tri dana osuđen je na 11 godina i 6 mjeseci zatvora, te na kaznu gubitka građanskih prava u trajanju od 3 godine. Kaznu je služio u zatvoru u Zenici, a prilikom prevoženja s ostalim zatvorenicima u zatvor u Srijemskoj Mitrovici teško je ozlijeđen. Pušten je na uvjetnu slobodu 1955., a od 1958. je nastavio sa službom biskupa.
Sudionik je Drugog vatikanskoga sabora. Jedan od koncilskih otaca na četiri sjednice. Nakon 30 godina, 1980. dovršava katedralu u Mostaru. Tom prigodom papa Pavao VI. imenuje ga 14. rujna naslovnim giufitanskim nadbiskupom, kao posebnu čast za osobito zaslužne ljude u Crkvi. Preminuo je kao biskup emeritus 29. srpnja 1985. te je pokopan u kripti sv. Josipa katedrale Marije Majke Crkve u Mostaru.
