Opis
Trebamo li prvu kršćansku umjetnost 3. i 4. stoljeća promatrati kao zasebnu i zatvorenu cjelinu, izvan korpusa antičke, odnosno, rimske umjetnosti? Smijemo li je izdvojiti iz njezina prirodnog i povijesnog okoliša i pretvoriti je u zasebno razdoblje ili zaseban stil? Ova knjiga nastoji pokazati da okolnosti nastanka kršćanske slike niti izdaleka nisu tako jednostavne kako bi se moglo činiti onima koji njezin početak vide u krugu izolirane i progonjene manjine i u proturječju s tradicionalnim repertoarom antičke umjetnosti. Umjesto toga, upoznat ćemo slojevit svijet bogate prošlosti i vizualnog iskustva, koji prolazi kroz izvanredno velike promjene. Za Edwarda Gibbona, to je „revolucija koja će ostati zauvijek zapamćena i čije posljedice i danas osjećaju svi narodi“. No, moramo biti oprezni prema interpretacija ma koje to razdoblje opisuju kao vrijeme nazadovanja i propadanja, pretvarajući ga u paradigmu dekadencije, odnosno, „trijumf barbarstva i kršćanstva“. Upravo će nam razvitak kršćanske umjetnosti pokazati kako je Rim kroz stoljeća tinjajućeg ili neposrednog sukoba, nerazumijevanja i međusobnog optuživanja između rimske države i kršćana, od „babilonske bludnice“ u Ivanovom Otkrivenju, u djelu sv. Jeronima postao „najsjajnija luč svijeta“ i predvorje Augustinove Božje države. U tom intervalu dogodila se transformacija antičkoga svijeta i rođena je kršćanska Europa.
