Opis
Giovanni Drogo, mladi poručnik, po dužnosti stiže u Tvrđavu Bastiani, mrtvu granicu, svoje prvo odredište. To je bio dan koji je dugo čekao, početak njegovog “istinskog života”. Misteriozna se tvrđava nalazi na rubu pustinje za koju legende kažu da je jednom odande došla najezda neprijatelja. Međutim, to su legende i tvrđava zapravo nikad ničemu nije služila. No, vojnička logika uvijek je ista – neprijatelj nikada ne spava.
Tako se Giovanni prilagodio životu u Tvrđavi, izručujući svoju egzistenciju u ruke Vojne discipline, koja je uvijek bila jednaka i uvijek pravilna i pravocrtna. Proći će petnaest godina prije nego stoje počeo shvaćati da je vrijeme iscurilo, prije nego stoje uspio uočiti točan trenutak kada mu je mladost iskliznula iz ruku: “prvu večer kada je zakoraknuo uza stube, jednu po jednu”.
Roman “Tatarska pustinja” dobiva svoje puno značenje tek kada ga se interpretira kao promišljanje o temeljnom smislu života i ljudske povijesti. Piščeva misao je duboko pesimistička; postojanje prolazi upravljano mračnim silama i često zlim protječe u čudnim i apsurdnim slučajnostima. Da izbjegnemo ništavilo (pustinju) trošimo vrijeme koje nam je sudbina odredila grčevito se držeći čekanja jednog nevjerojatnog i izvanrednog događaja, koji bi, napokon, mogao dati smisao našem životu. Život u međuvremenu sve brže i brže istječe i putovanje završava: samo nas dostojanstvena i mirna smrt može osloboditi tjeskobe, stavljajući nas u jednu vječnu i herojsku dimenziju koju smo oduvijek sanjali…
