Opis
BAŠIČEVIĆ, Mangelos Dimitrije, likovni umjetnik, teoretičar, likovni kritičar, prokurator, esejist, antropolog, neoplatonist, publicist (Šid, 14. IV. 1921 – Zagreb, 18. XII. 1987.) Studirao povijest umjetnosti i filozofiju u Beču (1942-1944). 1944. učesnik je pokreta otpora. Od 1945. do 1949. studira povijest umjetnosti i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Doktorirao 1957.g. na Savi Šumanoviću. Jedan je od utemeljitelja Cetra za film, fotografiju, televiziju (1971). Jedan od najprogresivnijih zagovornika apstraktne i suvremene umjetnosti uz Radoslava Putara, dio je kustoskog tima Salon 54 (Rijeka, 1954.g) koji je izazvao mnoge kontroverze. Tvorac je ideje non-arta – no-arta, dao je bitan doprinos u stvaranju Muzeja primitivne i suvremene umjetnosti, Galerije grada Zagreba. Autor je knjiga o Mirku Viriusu (1959.), Ivanu Generaliću (1962. i 1972.) te o Iliji Bosilju (posthumno 1996.g). Jedan od osnivača grupe Gorgona. Značajni radovi Pitagora, U Parizu kad sam bio mrtav, Oče kujem uskrsnuće mrtvih, Mutaba, Der alte fritz; knjige umjetnika, publikacije, manifesti, dvojni radovi. Radovi mu počivaju na ideji paradoksa, kaligrafiji glagoljice, ikonografiji metafizike i alkemije na razini stvarnog, zasebne poetike neoplatonizma, najčešće koristeći dvije ne-boje i jednu boju (crvena) s kratkim rečenicama lišeno estetiziranja. Djela mu se nalaze u svjetskim kolekcijama i muzejima moderne i suvremene umjetnosti svijeta i Hrvatske.
