Opis
Između 1942. i studenog 1944. nacistička Njemačka ubila je u plinskim komorama Auschwitz-Birkenaua više od milijun ljudi, od kojih su velika većina bili europski Židovi. Sonderkommando (specijalna jedinica), sastavljena od židovskih zarobljenika koji se izmjenjuju danonoćno, prisiljena je vaditi leševe iz plinskih komora, spaljivati ih u krematorijama i rasuti pepeo.
Nekoliko ljudi je prepisalo ovu tamu i zakopali svoje rukopise u tlu Birkenaua. Pet ovih tekstova pronađeno je nakon rata. Nitko od njihovih autora nije preživio, timovi su se u redovitim razmacima likvidirali i mijenjali. Ovdje su predstavljena tri od ovih rukopisa, u novom prijevodu s jidiša, djelomično neobjavljenom na francuskom. Teror, koji je pravilo u Birkenauu, kulisa je ove priče. O njoj govore svi pronađeni rukopisi. O tišini, o odsustvu bijega, o ovom naopakom svijetu u kojem je ubojstvo postalo norma i moralni imperativ naroda zahvaćenog opsidnom tjeskobom.
Tome se pridodaju iskazi, tijekom suđenja u Krakovu 1946., trojice preživjelih iz Sonderkommandosa, svjedočenja koja potvrđuju, između ostalog, intenzitet pokolja nad Židovima u Mađarskoj u proljeće 1944., povijesni dokumenti, fotografije deportacije, njemački arhiv. Svjedočanstva koja govore o panici plinske komore, mrtvim žrtvama ugušenim, gaženim, čak i prije nego što plin djeluje u scenama koje su strogo govoreći nezamislive. Ali koji također izazivaju zadovoljstvo ponižavanjem i mučeništvom drugih, sadizam bez granica, budući da je sve bilo dopušteno protiv naroda koji je izvan čovječanstva.
