Opis
Pored Glavanovog, teksta uvod potpisuje povjesničar umjetnosti Tonko Maroević, predgovor novinrica Dorotea Jendrić, a pogovor povjesničarica umjetnosti Leila Mehulić, dočim dizajn poptisuju Sanja Bachrach-Krištofić i Mario Krištofić koji su na monografiji započeli raditi s Darkom Glavanom za njegova života a dovršili je prema naputcima i radnom materijalu koji su za njim ostali. Knjigu urednički supotpisuju i članovi obitelji Glavan – njegova supruga Daniela, a njegov sin Daniel Glavan zapravo je nakladnik monografije.
Darko Glavan uspješno je spajao sve oblike umjetnosti. Bio je komparatist, povjesničar umjetnosti i likovni kritičar s jedne strane te rokerski vuk odnosno glazbeni kritičar s druge, po čemu ga javnost i najviše pamti. Poznavao je mnogo ljudi, bio veliki humanist i s kolegama likovnjacima često propitivao nove fenomene u likovnoj umjetnosti. Tako je postao i dio savjeta Galerije Arteria koja je od 1994. do 1999. godine bila jedna od najvažnijih manjih galerija s velikim izložbama.
Fenomen Galerije Arteria na zagrebačkoj izlagačkoj sceni krio se u otvorenosti za različite stilove i pojave svih umjetnika na sceni. A tu je osobinu imao i Darko Glavan. Podupirao je ideju osnivača i umjetničkoga direktora, Zlatana Vrkljana, o galeriji otvorenih mogućnosti. Jer ovdje su u tih pet godina postojanja svoju umjetnost predstavili slikari, kipari i autori instalacija iz cijele Hrvatske i regije.
Kako Galeria Arteria ne bi otišla u zaborav, monografija je i podsjetnik na aktivne godine izlaganja. Šezdesetak likovnih umjetnika izlagalo je u tada prvoj privatnoj inicijativi u galerijskome poslu. A Darko Glavan ih je nazivao “tvrdom jezgrom” galerije.
