Opis
Izložbom „Umjetnost i život su jedno: Udruženje umjetnika Zemlja 1929.–1935.˝ autora dr. sc. Petra Preloga koja se u Galeriji Klovićevi dvori održava od 28. studenog 2019. do 1. ožujka 2020. godine, obilježava se 90 godina od osnutka Udruženja umjetnika Zemlja, osnovanog 1929. godine. Udruženje umjetnika Zemlja jedna je od ključnih hrvatskih umjetničkih skupina međuratnoga razdoblja. Štoviše, Zemlja je – uzimajući u obzir osnovne ciljeve njezina djelovanja – jedinstvena pojava u cjelokupnoj nacionalnoj modernoj umjetnosti: ne postoji, naime, skupina umjetnika koja je poput Zemlje, temeljem čvrstog i razrađenog programa, uspjela okupiti velik broj slikara, kipara i arhitekata, a da je pritom iz temelja promijenila hrvatsku umjetničku pozornicu. Bila je to organizirana umjetnička mreža s lijevom političkom orijentacijom i izrazito društveno angažiranom motivacijom, koja je težila promjeni dominantnih društvenih vrijednosti uspostavljanjem novih, jasno artikuliranih umjetničkih strategija kao produkta kolektivnog djelovanja. Kritika suvremenog društva na motivskoj se razini temeljila ponajprije kroz vizualnu interpretaciju mnogih problema suvremene urbane i ruralne svakodnevice. S druge strane, djelovanje Zemlje pripadalo je i domeni kulturnog nacionalizma jer je jedan od važnih programskih ciljeva bio stvaranje nacionalnog umjetničkog izraza, onoga koji svojim obilježjima treba biti autohton, specifičan i nezavisan od glavnih strujanja tadašnje europske umjetnosti. Riječ je o sveobuhvatnom društvenom i kulturnom projektu koji je nastojao likovno opismeniti i najsiromašnije slojeve društva te istodobno izmijeniti profil publike koju je do tada činio isključivo građanski društveni sloj. Produkti djelovanja protagonista Zemlje bili su raznoliki: od crteža i slika, do urbanističkih projekata. Posebna je pozornost usmjeravana na pučke umjetničke izričaje, od pučkog graditeljstva do slikarstva seljaka, a problem formulacije likovnog izraza s nacionalnim karakteristikama nije – posebice u Zemljinoj važnoj arhitektonskoj dionici – u potpunosti zatvorio poglede prema suvremenim zbivanjima u europskim umjetničkim središtima. Štoviše, arhitektura Zemlje svojim je obilježjima bila u skladu sa suvremenim naprednim europskim arhitektonskim tendencijama.
Na izložbi koja u podnaslovu nosi citat iz manifesta Udruženja autora Drage Iblera „Umjetnost i život su jedno“ javnosti će se predstaviti reprezentativan presjek djelovanja protagonista Zemlje: slike, crteži, grafike, skulpture, arhitektonski i urbanistički projekti te dokumentarni materijal. Izložba okuplja djela Krste Hegedušića (ideologa, pokretača i autora Zemljina programa), Lea Juneka, Otona Postružnika, Marijana Detonija, Đure Tiljka, Omera Mujadžića, Ivana Tabakovića, Vinka Grdana, Kamila Ružičke, Ede Kovačevića, Kamila Tompe, Ernesta Tomaševića, Željka Hegedušića, Ivana Generalića, Franje Mraza, Vilima Svečnjaka, Fedora Vaića, Antuna Mezdjića, Branke Frangeš Hegedušić, Petra Smajića, Vanje Radauša, Drage Iblera (autora manifesta i predsjednika Udruženja), Drage Galića, Stjepana Gomboša, Mladena Kauzlarića, Lavoslava Horvata, Stjepana Planića, Zdenka Strižića i arhitekata Radne grupe Zagreb. Izložba problemski zahvaća temeljena obilježja Zemljina djelovanja: ideološka dimenzija vezana uz politički i društveni život, ideja o potrebi oblikovanja nacionalnog likovnog izraza (koja se uklapa u dominantne tendencije kulturnog nacionalizma međuratnog razdoblja), odnos prema suvremenim kretanjima u europskoj umjetnosti te presudna uloga Zemlje u stvaranju kompleksa hrvatske naivne umjetnosti.
Pojava Udruženja umjetnika Zemlja iz temelja je promijenila hrvatsku međuratnu umjetničku pozornicu. Usvajanjem Statuta 25. veljače 1929. počelo je službeno djelovanje umjetničke skupine, na čelu s predsjednikom Dragom Iblerom i tajnikom Krstom Hegedušićem, čiji su ciljevi bili jasno zacrtani, a načini na koje bi se oni trebali ostvariti na teorijskoj razini čvrsto argumentirani. Zemlja je snažno utjecala na događanja u hrvatskoj umjetnosti, ali i šire – na cjelokupnu kulturnu pozornicu međuratne multinacionalne jugoslavenske državne zajednice. Ako pažljivo sagledamo djelovanje svih protagonista Udruženja – kako članova i izlagača na izložbama, tako i onih koji su mu na ovaj ili onaj način bili bliski – u prvome planu pojavit će se dvije težnje. One svjedoče o obilježjima umjetničkog stvaralaštva koja dotad u hrvatskoj kulturi nisu bila artikulirana. Prva je težnja ona o nužnosti što tješnjeg povezivanja umjetnosti i života samoga, posebice u smislu aktivnoga društvenog djelovanja i tematiziranja društvene stvarnosti u gradu i predgrađu te na selu, dok druga nameće zajednički nastup svih vidova umjetničkog stvaralaštva u svrhu postizanja zadanog cilja.
Iako je djelovanje Udruženja umjetnika Zemlja pretpostavljalo homogenost u svakom smislu, pokazalo se da je riječ o iznimno heterogenoj grupaciji, kako na poetičkoj razini, tako i na onoj ideološkoj. Stoga nije lako donijeti jednostavan i jednoznačan zaključak koji bi mogao obuhvati sve dimenzije ove važne umjetničke i društvene pojave u hrvatskome međuraću. Zemljini ciljevi bili su nedvojbeno plemeniti: željelo se izmijeniti kapitalističko društvo s velikim brojem siromašnih i obespravljenih ljudi, približiti se tom zapostavljenom društvenom sloju tematizirajući njegovu životnu svakodnevicu, aktivno ga uključiti putem umjetničkog stvaralaštva u društveni život te unaprijediti načine njegova stanovanja u gradu i na selu. Izložbena aktivnost također je bila znatna. U svome relativno kratkom postojanju Udruženje je organiziralo pet izložaba u Zagrebu te po jednu u Parizu, Sofiji i Beogradu, a njegovi članovi su između 1929. i 1935. recentnu produkciju predstavili i na skupnim izložbama u inozemstvu, u Barceloni, Londonu i Ljubljani. Na osam Zemljinih izložba (uključujući i onu policijski zabranjenu) sudjelovalo je trideset i sedam umjetnika te tri gostujuće umjetničke skupine (Radna grupa Zagreb, Novi umjetnici iz Sofije i Radnička slikarska škola Petra Dobrovića iz Beograda), a sami zemljaši izložili su više od devet stotina radova. I topografija Zagreba bila je obilježena njihovim djelovanjem: izlagali su u Salonu Ullrich i Umjetničkom paviljonu, sastajali se u glasovitoj kavani Corso i restoranu hotela Esplanade, u Iblerovu atelijeru na zagrebačkoj Akademiji te u Đorđićevoj ulici 7, u „salonu“ ruske književnice i prevoditeljice Irine Aleksander, važne osobnosti u krugu zagrebačke lijevo orijentirane intelektualne elite. Zemlja je dakle, u godinama svoga postojanja, posjedovala iznimno važnu ulogu na hrvatskoj umjetničkoj pozornici, promovirajući nove ideje i aktivno djelujući na mnogim poljima. Ideološki habitus Krste Hegedušića – središnje osobnosti Udruženja – nepovratno je odredio i osnovna obilježja Zemlje kao skupne pojave. On ju je pozicionirao u rasponu od društvene angažiranosti do kulturnog nacionalizma: zagovarao je umjetnost u kojoj su težnja za nacionalnim, nezavisnim umjetničkim izrazom i izravan društveni angažman s pozicije političke ljevice bile dvije temeljne pokretačke odrednice. Unatoč tome što idejni temelji Zemlje nisu bili ostvareni – jer su zapravo bili neostvarivi – ona je postala i ostala vrijedno svjedočanstvo o jednome burnom povijesnom trenutku, o društvu u jednoj nefunkcionalnoj državnoj zajednici, o mnogim zapletenim političkim odnosima te, naposljetku, o umjetnosti koja se nije ustručavala pred sebe postaviti i najsloženije zadatke.
(iz teksta Petra Preloga, autora izložbe)
