Opis
Pjesnik, esejist i prozni pisac, rođen je 1934. godine u Veloj Luci na otoku Korčuli.
Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih književnih nagrada, između kojih Goranove nagrade 2005. za knjigu “Žamor”, nagrade Vladimir Nazor 1981., Zmajeve nagrade 1981. za knjigu “Razdoblje karbona”, nagrade “Branko Miljković” za knjigu “Prirodopis” 1974. godine, i drugih. Utjecao na generacije hrvatskih autora svojim tekstovima, pjesmama, osebujnim stilom i beskompromisnim držanjem. Danijel je brat blizanac također poznatog pisca Ivana Dragojevića koji je umro 3. kolovoza 1999. godine u Zagrebu. Ovaj plodonosni i samozatajni pisac ne voli se isticati niti davati intervjue pa je malo toga poznatog o njegovom životu. Ipak, njegova djela govore u njegovo ime i iz njih možemo saznati i naučiti mnogo toga.
Gimnaziju je završio u Dubrovniku, a povijest umjetnosti u Zagrebu. Poezijom se prvi put javio 1956, u splitskom časopisu “Mogućnosti”. Jedan od najvažnijih hrvatskih pisaca danas. Utjecao na generacije hrvatskih autora svojim tekstovima, pjesmama, osebujnim stilom i beskompromisnim držanjem. Dugogodišnji urednik autorskih emisija na III programu Hrvatskog radija: “Bibilovizor”, “Poezija naglas” te “Dnevnici i pisma”. Godine 2019. odbio je nagradu Vladimir Nazor za životno djelo.
Na koncu, valja postaviti pitanje i o aktualnosti čitanja ove knjige danas, ponajprije s obzirom na njezin središnji topos, zagrebački Cvjetni trg, koji je postao predmetom izravnoga političkog, odnosno ekonomskog interesa. Prve reakcije građana koje su išle usuprot nivelirajućih težnji novopečenoga kapitalizma pozivale su se upravo na kulturno–povijesnu važnost trga, prvi prosvjed simbolično je održan pred rodnom kućom pjesnika Vladimira Vidrića. U takvome kontekstu, kada smo suočeni s promjenama koje će prostor Trga prije ili poslije neminovno zadesiti, Dragojevićevu knjigu zasigurno ćemo sve više čitati i kao knjigu koja sudjeluje u stvaranju specifične kulturološke »memorije mjesta« i legendi koje su uz mjesto vezane; drugim riječima, neki budući čitatelj čitat će možda Cvjetni trg baš kao što je Dragojevićev šetač pomalo nostalgično gledao Dapčeve fotografije i pritom sanjario o iščezlim počelima.
