Opis
Poznato je da gotovo svi sveci i svetice koje Crkva časti i stavlja kao uzore kršćanskog života potječu iz zajednica posvećenog života, iz životnih prilika koje su različite od onih u kojima živi veći dio naroda Božjega. Kršćanski je kalendar pun svetih monaha, fratara različitih redova, svećenika, biskupa, papa, eremita, misionara, koji, kao što je poznato, svi imaju zavjet čistoće ili svakako odreknuća od bračnog života radi kraljevstva nebeskoga.
Izbor svetaca uvijek je imao prvorazrednu važnost u životu kršćanske zajednice, bilo da pruži uzore života bilo da potiče posebna nadahnuća i milosti od Boga snagom njihovih osobitih zasluga. Očigledni su blagotvorni utjecaji velikih likova koji su, na uzoran način svjedočili kreposti kao što su vjera, dosljednost života, darivanje sebe u ljubavi sve do smrti, neobuzdana strast za širenje Božjega kraljevstva itd. Uistinu, neki primjeri života zaražuju, potiču i privlače, kao i obratno, sablazni i loše ponašanje obeshrabruju.
Odatle proizlazi važnost izbora onih “uzora” koji su nasljedovali prvi veliki uzor života: Isusa. Duh Sveti vodio je Crkvu prema vremenima da iznese na vidjelo određene likove kako bi se Božji narod hrabrio i poticao na dobro.
U ovim zadnjim desetljećima, a posebno zadnjih godina, počela se razvijati svijest u kršćanskim obiteljima da su one ne samo “objekt” pastoralne skrbi, nego i “subjekt” protagonist života Crkve, bez osjećaja manje vrijednosti prema onima koji slijede drukčiji poziv posebnog posvećenja. Zato postaje uvijek sve izričitiji zahtjev da se koriste sredstva i poticaji za vlastiti duhovno-odgojni hod i da se plodno sudjeluje u životu Crkve s vlastitim karizmama i u vlastitom djelokrugu.
