Opis
Središnja problematika knjige vizualni je karakter suvremene kulture. Polazeći od toga, kako kaže priređivač, da je ono što vidimo i način na koji to vidimo usko povezano s načinom na koji je naše društvo tijekom vremena »organiziralo svoje oblike znanja, strategije moći i sustave želja«, ova knjiga dakle problematizira strukture viđenja polazeći od paradigmi moderniteta i postmoderne te povijesti vizualnih percepcija. Četrnaest eseja koji se u njoj mogu naći na raznolike načine bave se fenomenom viđenja: polazeći od tehnologije, filozofije, filma, slikarstva i kulturnih trendova te književnosti i fotografije, autori u tekstovima uglavnom primjenjuju sociološki tip analize. Kako navodi sam priređivač (također sociolog), oko u zapadnoj kulturi ima središnju ulogu, te je uvijek na djelu struktura skopičkog režima s dominantnom i snažnom vizualnom paradigmom te lingvistički utemeljenom krilaticom prema kojoj je gledanje i viđenje identično znanju (franc. voir=savoir). Iz rečenoga je potpuno jasno da su tekstovi u knjizi pokušaj formiranja socijalne teorije vizualnoga pod snažnim fukoovskim utjecajem. To doduše nije ni prvi ni posljednji pokušaj, niti je najbolji među dosad postojećima, no knjiga svejedno nudi zanimljive eseje. Četrnaest autora, četrnaest različitih pristupa: mnogi su tekstovi tek slabašna varijanta suhoparna i ne osobito inventivna seminarskog rada, no ima tu i vrlo dobrih analiza. Neki autori usredotočuju se na deskriptivnu analizu retoričkih modela u vizualnoj komunikaciji, npr. Malcolm Barnard obrađuje povijest reklama, David Morley interpretira televiziju kao vizualno-auditivno-ritualni fenomen, a Justin Lorenzen u kratku i sažetu tekstu govori o opsjednutosti fašističkom ikonografijom. U nekim je radovima znanstvenost odnijela prevagu nad prpošnom esejističkom zanimljivošću i dubinom, pa je tako radove Johna Smitha (Tri slike vizualnoga), Michaela Phillipsona (Baratanje »tradicijom«. Perspektiva estetskih praksa i njihove analize u kulturi tehnologije i znanosti), te Iana Heywooda (Akademska umjetnost) zamorno čitati, bez obzira što su korektno napisani.
