Opis
Knjiga “Politička romantika” posvećena je razmatranju političke romantike, jednoga od najutjecajnijih smjerova njemačke (ali i europske) konzervativne kulturne i političke misli koji se oblikovao krajem XVIII. početkom XIX. stoljeća čiji su glavni predstavnici, prema Schmittu, A. Müller i F. Schlegel. Autor politički romantizam nastoji promatrati kao navlastitu duhovno-povijesnu pojavu njemačke i europske politike i kulture te okarakterizirati one društvene i kulturne uvijete europskog života koji su pridonijeli njegovu pojavljivanju.
Romantično za autora znači identificirati se sa svime i nikome ne dopuštati identifikaciju s romantičnim. Romantično je reći: neoplatonistički pokret je romantika, okazionalizam je romantika, mistični, pijetistički, spiritualistički i iracionalni pokreti svih vrsta su romantika, samo ne obrnuto, primjerice, kao što se to predlaže, romantika je oblik okazionalizma; jer time bi romantika sama bila dodirnuta u svojoj središnjoj nemogućnosti definiranja. Gramatički i logički rečeno: ta vrsta literature čini romantiku uvijek samo predikatom, nikad subjektom jedne definicijske rečenice. To je jednostavni zahvat kojim ona svoj duhovno-povijesni labirint čarolijom uvlači u postojanje.
U središtu Schmittova zanimanja nalazi se lik političkog romantika kojeg karakterizira ironijska bestrasnost koja potječe od njegova pasivnog odnosa prema društveni događanjima oko njega, iza čega leži strah od ozbiljnog političkog izbora. Karakteristična crta političke romantike jest “vječni razgovor”, nastojanje da se rastoči neodgodivost poduzimanja političkih rješenja u diskusijama, uvjetovano nevoljkošću zauzimanja bilo kakve političke pozicije. Otuda se kao dvije najvažnije crte romantičke spoznaje mogu smatrati estetizacija i okazionalizam. Iako je knjiga napisana točno prije sto godina i danas je aktualna, a mnogi bi se kako naši tako i europski mislioci mogli prepoznati u njoj, ali, dakako, u negativnom svjetlu.
Autor završava knjigu mišlju koja možda najbolje pogađa temu: “…sve romantično stoji u službi drugih, neromantičnih energija, a uzvišenost nad definicijom i odlukom pretvara se u korisno praćenje tuđe snage i tuđe odluke.”
Recenzenti: Željko Pavić / Lino Veljak
