Opis
Polemička knjiga bečkog arhitekta i urbanista Camilla Sittea (Beč, 1843. – 1903.), pisana jednostavnim jezikom i stara više od sto dvadeset godina, generacijama je smatrana klasičnim ako ne i remek-djelom urbane teorije. Čitajući je danas postajemo svjesni zašto nam trgovi, ulice i gradovi više nisu lijepi, i što je uzrokovalo rastakanje estetskih i humanističkih pretpostavki gradogradnje.
Camillo Sitte usudio se reći i dokazati brojnim i bogato ilustriranim primjerima iz prošlosti da izgradnja i oblikovanje gradova nisu samo tehnički nego ponajprije umjetnički problem, te je već 1889. pisao o užasu pravljenja gradova šestarom i ravnalom pod pravim kutom, po krutim geometrijskim šablonama s ujednačenim blokovima kuća i ulicama koje ubijaju svaku živost.
Prosvjedujući protiv modernog sustava projektiranja i ortogonalnih matrica koje stvaraju monotone i puste gradove s nepostojećim trgovima, Sitte je već onda smetao nadolazećoj funkcionalističkoj arhitekturi i urbanizmu na čelu s Le Corbusierom koja ga je proglasila retrogradnim paseistom “koji uskrisuje putove magaraca”.
Danas, u suvremenom informatičkom društvu postmodeme ere, kad se urbana područja suočavaju sa sve većim gubitkom autentičnosti i identiteta, a bezlična sprega države, kapitala i medija bezobzirno ruši stare povijesne jezgre, Sitteova knjiga postaje aktualnija nego ikad.
**
PREDGOVOR
Razmatranja o sistemima gradskih osnova spadaju u goruća pitanja našeg doba. Kao kod svih suvremenih problema i ovdje se sudovi nerijetko oštro suprotstavljaju. No općenito se može opaziti daje jednodušnom čestitom priznavanju svega što je u tehničkom smislu postignuto u odnosu na promet, na povoljno iskorištavanje građevinskog zemljišta, a osobito u odnosu na poboljšanja higijenskih uvjeta, suprotstavljeno gotovo isto tako jednodušno, gotovo podrugljivo i podcjenjujuće odbacivanje umjetničkih neuspjeha u gradogradnji.
Time je pogođeno ono pravo jer je u tehničkom pogledu postignuto doista mnogo, a u umjetničkom gotovo ništa, te se nasuprot najveličanstvenijim novim monumentalnim građevinama nalaze najnespretnije formacije trgova i parcelacije prema susjedstvu.
Stoga se činilo preporučljivim jedanput se odvažiti na pokušaj istraživanja razloga lijepog djelovanja mnoštva starih trgova i dijelova grada općenito, jer bi ispravno prepoznati razlozi tada mogli predstavljati sumu pravila kojih bi nasljedovanje moralo polučiti slične dobre efekte. Zbog te vodeće namjere, ovaj tekst ne predstavlja dakle niti povijest gradogradnje niti polemički spis, nego praktičaru pruža materijal s teorijskim izvodima; on treba biti dio velikog nauka praktične estetike, a gradograditelju dobrodošao prilog njegovoj vlastitoj zbirci iskustava i pravila, koju slijedi prilikom koncipiranja svojih parcelacijskih planova. Stoga je pridodan što je moguće bogatiji ilustrativni materijal gradogradbenih pojedinosti i to, koliko je to s postojećim planovima bilo moguće, u jedinstvenom mjerilu navedenom na koncu (u popisu ilustracija).
U pojedinačnim slučajevima gdje to nije bilo moguće mjerilo je barem približno određeno prema iskustvu prilično sigurnih uporišta (srednja dužina crkve i si.). Primjeri su ograničeni na Austriju, Njemačku, Italiju i Francusku, jer autor se držao načela da govori samo o onome što je osobno vidio, o estetskom djelovanju onoga u što se vlastitim promatranjem mogao uvjeriti.
Samo se prema tom načelu činilo mogućim pružiti svim tehničkim i umjetničkim kolegama pozornosti vrijedan koristan materijal, koji bi ionako potpuno mogao biti iscrpljen nekom poviješću gradogradnje, a ne tek jednom njezinom teorijom.
C. Sitte
Beč, 7. svibnja 1889.
