Opis
Vratimo se sada Beogradu imajući u vidu naš glavni cilj – put u Konstantinopolis. Budući da smo u gradu osigurali sve što smo mislili da je potrebno za putovanje kopnom, ostavivši Smederevo (Symandria), nekada uporište srpskih despota, s lijeve strane, uputismo se ka Nišu (Nissa). Kada smo dospjeli do jedne uzvisine Turci nam pokazaše snijegom pokrivene vrhove Transilvanije u daljini; također nam pokazaše mjesto blizu kojeg se još mogu vidjeti ostaci stubova Trajanovog mosta.
Nakon što smo prešli rijeku, koju domaće stanovništvo zove Morava (Moraua), dođosmo u srbijansko selo po imenu Jagodina (lagodna); tu smo imali priliku vidjeti pogrebne običaje u toj zemlji koji se veoma razlikuju od naših. Tijelo pokojnika bilo je izloženo u crkvi, lice mu je bilo otkriveno a pored glave se nalazio kruh, komad mesa i čaša vina; njegova supruga je stajala sa strane a također i kćerka, odjevene u najbolju odjeću, kćerka je imala kapu ukrašenu paunovim perjem …
Nedaleko od Jagodine dođosmo do rječice koju stanovnici nazivaju Nišava. Ona nas je pratila s desne strane sve dok nismo stigli do Niša. Na jednom smo mjestu, na obali rijeke (gdje se još uvijek mogu vidjeti ostaci rimskog puta) pronašli mali mramorni stup s natpisom na latinskom, ali je bio toliko oštećen da se nije mogao pročitati. Za stanovnike ove oblasti Niš je veliki i značajan grad…
