Opis
Vrijeme je uobičajena tema razgovora, o čemu sudionici mogu znati mnogo, malo ili nimalo. To podsjeća na razgovore o sportu, politici i sl. Razgovori između ljudi, bili oni službeni, slučajni ili prijateljski, često počinju s vremenom. Naravno, ljudi bi se pritom trebali jednoznačno razumijeti, no da li je to uvijek tako? Pojedini meteorološki izrazi često se rabe u iskrivljenu značenju, pa čak višeznačno ili pogrešno. Teme sa sadržajem “razgovor o vremenu danas”, vuku svoje korijene iz davne prošlosti, počevši od prvih pisanih materijala u svijetu (Aristotel, 4. st. pr. Kr.) ili u nas (Herman Dalmatin, 12. stoljeće).
Dakako, teme o vremenu ili meteorologiji, vremenoslovlju nisu isključiva privilegija meteorologa, vremenoslovaca. U sredstvima javnog obavješćivanja (u tisku, na radiju i televiziji) često ima upitnih vremenskih izvješća “stručnjaka”, koji dovode u zabunu širu javnost. Na žalost, toga ima i u raznim knjigama, pa čak i školskim udžbenicima. Određene zabune i “zabune” imaju korijene u činjenici što se znanost razvija. Navođenje svih tih slučajeva uz objašnjenje nema pravoga smisla, stoga je bolje ponuditi ispravne nazive i tumačenja za pojedine vremenske pojave i procese. Dobar odziv šire javnosti u raspravama o vremenu, kao i mišljenja o načinu njegovoga predstavljanja, zacijelo mogu pomoći meteorolozima da obavijesti o vremenu učine još sadržajnijima i razumljivijima.
Golema većina meteoroloških pojmova, elemenata, pojava i simbola davno je usvojena u svjetskoj i hrvatskoj stručnoj terminologiji, a danas je određena i u tehničkim propisima Svjetske meteorološke organizacije. Bogoslav Šulek (1860, 1875) iznimno je zaslužan za uvođenje znanstvenoga i stručnog prirodoslovnoga i tehničkog nazivlja u hrvatski jezik, pa i meteoroloških pojmova. Naravno, i prije Šuleka bilo je dosta ljudi koji su u svojim knjigama, posebno rječnicima rabili izraze meteorološkog značaja (Faust Vrančić, 1595; Juraj Habdelić, 1670; Ivan Belostenec 1740; Joakim Stulli, 1801, 1806. i drugi). Krajem prošlog stoljeća Oton Kučera (1897) izdaje za ono doba suvremenu knjigu Vrieme sa svim tada poznatim pojavama i procesima u atmosferi.
Na poticaj prof. dr. sc. Branka Gele, Državni hidrometeorološki zavod (DHMZ), Geofizički zavod “Andrija Mohorovičić” (GZ) Prirodoslovno-matematičkog fakulteta i Hrvatska kontrola zračne plovidbe (HKZP) Ministarstva pomorstva, prometa i veza, imenovali su 1993. godine Povjerenstvo za prihvaćanje hrvatskoga meteorološkog nazivlja za određivanje meteorološkog nazivlja, koje će se službeno primjenjivati u meteorološkoj djelatnosti u Republici Hrvatskoj. Godine 1996. rad je prihvaćen kao znanstvenoistraživački projekt pod nazivom “Višejezični pojmovnik meteorološkog nazivlja” pri Ministarstvu znanosti i tehnologije. Projekt je vodio prof. dr. sc. Br. Gelo, kao glavni istraživač, a suradnici su bili iz DHMZ-a, GZ-a, HKZP-a i Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (suradnici su navedeni u impresumu), uz naknadno proširenje kruga suradnika. Treba istaći doprinos dr. D. Poje u pripremnim radovima za Pojmovnik a i kasnije u nalaženju odgovarajućih meteoroloških naziva na stranim jezicima.
Za svaki pojam u ovoj knjizi dan je njegov kraći opis ili tumačenje, a po potrebi i odgovarajuća formula ili slika. Uz navođenje pojmova neki od njih svrstani su u odgovarajuće tablice, koje opisuju određena stanja, jačine neke pojave i slično (npr. Beaufortova ljestvica jačine vjetra), a dodani su i arhaizmi i regionalizmi u meteorologiji.
Da bi ovaj rad zaživio i imao učinkovitu primjenu, potrebno je objavljivanje članaka o nazivlju u časopisima, provođenje rasprava u sredstvima javnog priopćavanja, i drugo. Potrebna je nadalje primjena prihvaćenog nazivlja u stručnim knjigama, člancima i drugim pisanim radovima. Danas već postoje stručne i znanstvene knjige koje rabe meteorološko nazivlje u suglasju s prihvaćenim standardima. Kao primjer mogu se navesti knjige Opća i prometna meteorologija (1994, 2000) i Meteorologija za korisnike (1996).
prof. dr. sc. Branko Gelo
