Opis
„Nije pretjerano kazati da scenografija Drage Turine predstavlja kazališnu epohu, da daje možda najodređeniji znak teatarskim zbivanjima u Hrvatskoj (a i šire) na prelasku od modernizma u postmodernu. Od trenutka kada se pojavio na sceni preuzeo je na sebe daleko veći teret opremanja pozornica za najraznovrsnije izvedbe, privukao je zanimanje kazališnih grupa i institucija u brojnim domaćim i inozemnim sredinama, oduševio je publiku i kritiku kod kuće i u svijetu, potaknuo je na suradnju umjetnike iz gotovo svih aktivnih naraštaja. Drugačije rečeno, samo je u njegovoj ulozi moguće naći neki zajednički nazivnik burnoga i dramatičnoga kazališnog života u razdoblju golemih estetskih mijena i lomova, u razdoblju možda još većih društveno-političkih sukoba i previranja uračunavajući 1968., 1971., pad Berlinskog zida i Domovinski rat. (…) Po Čarliju Turini scenografija je u nas definitivno postala dramskom disciplinom, ispunila je u potpunosti lucidni bauhausovski zahtjev stvaranja „stroja za igru“, postala je nezamjenjivim dijelom redateljske i glumačke interakcije. Daleko od svake dogmatičnosti, izborom raznih materijala i animiranjem različitih mogućnosti scenske mašinerije, Turina se umio približiti specifičnim zahtjevima stilsko-epohalnih postavka, ali uvijek u duhu suvremenoga shvaćanja, a ne puke pasatističke evokacije ili akademske rekonstrukcije. Njegova maštovitost i otvorenost prema morfološkom pluralizmu znali su iz najtežih uvjeta – i unatoč teško svladivim preprekama – izvući funkcionalni i estetski optimum. (…) Branka Hlevnjak je ukazala na bogatstvo i originalnost Turininih kazališnih solucija, a ne oduzimajući mu ništa na osobnim dometima (dapače!) postavila ga je u kontekst mnogih suvremenih mu i onda aktualnih likovnih tendencija. Njezina interpretacija pokazuje kako je riječ o iznimnom kreativnom naporu i učinku, o umjetniku koji je obilježio svoje vrijeme i ostvario opus koji – unatoč privremenosti, prolaznosti materijalnih realizacija, ili upravo stoga – zaslužuje trajan spomen i doličnu monografiju.“ (akademik Tonko Maroević, iz recenzije monografije) Za realizaciju monografije korištene su fotografije, skice, nacrti i makete iz arhiva scenografa i autora fotografija Drage Turine. Monografija je ostvarena uz financijsku potporu Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba, Ministarstva kulture Republike Hrvatske, autora scenografa Drage Turine te uredništva monografije.
