Opis
Jugoslavenski komunisti su na početku rata pjevali: “O, Staljine, čelo, zdravo, u pravu si i sve znaš!” Godine 1948. pjesma je zvučala drugačije: “Oj, Staljine, stara, od naše Titove ware!”. U novoj stvarnosti nitko nije znao kada se i zbog čega može smatrati protivnikom vlasti. I premda se Tito osamostalio od Staljina, njegove metode obračuna s neprijateljima bile su vrlo slične sovjetskim rješenjima – SSSR je imao Solovecko otočje, a Jugoslavija Goli otok. Dugi niz godina ovo je mjesto bilo obavijeno mračnom tajnom, nemoguće ga je bilo pronaći na kartama, o njemu se nije moglo govoriti. Na temelju iskaza zatvorenika, stražara i mnogih drugih izvora, Božidar Jezernik rekonstruira svijet koji je trebao ostati skriven. Na taj način se stvara prava, zastrašujuća slika mjesta,gdje je nacistički metodizam obogaćen “azijskom lukavstvom i balkanskim primitivizmom”. Goli otok svojevrsna je legenda i još uvijek živi sinonim svih logora u bivšoj Jugoslaviji, pa tako i onih najnovijih, premda nisu spomenuti.
Ova je knjiga prikladan komentar najistaknutijih dostignuća ‘književnosti o radnim logorima’: Solženjicina i Szalema, Borowskog i Herling-Grudzińskog. Ali to je ukratko i portret komunizma; komunizam staljinističkih godina još uvijek tako malo prisutan u kolektivnoj svijesti. Milovan Dżilas – jedan od tadašnjih čelnika Komunističke partije Poljske, a potom i hrabri kritičar i zarobljenik Titovog režima – nakon mnogo godina napisao je da je Goli otok ‘najmračnija i najsramotnija strana jugoslavenskog komunizma. Još gore i strašnije od samog komunizma.’ I još dva mišljenja. Edvarda Kardelja, jednog od najvažnijih čelnika KPJ i najbližih suradnika, Tity je napisao da smo “bili brutalni u ophođenju s agentima Kominforma u Jugoslaviji, ali nismo mogli drugačije, jer bismo izravno otvorili vrata Staljinu”.Vladimir Dedijer – ‘da nismo napravili takav logor, Staljin bi cijelu Jugoslaviju pretvorio u jedan veliki logor’. Čitatelj postaje bespomoćan pred tim priznanjima. Jesu li okrutna mučenja, gaženje ljudskog dostojanstva i razbijanje karaktera – nužne i prihvatljive metode za obranu sigurnosti zemlje? Takva se pitanja pojavljuju sa svom brutalnošću nakon čitanja ove knjige… Tema Golog otoka je klasificirana i zabranjena. O tome se naglas pričalo tek nakon Titove smrti (1980.). Onda je ova tema opet maknuta po strani – istisnule su je nacionalističke emocije. Dobro je što Jezernik danas Poljacima nudi priču o ovom okrutnom otoku, iscrtanu hladnom preciznošću kirurga.Jesu li okrutna mučenja, gaženje ljudskog dostojanstva i lomljenje karaktera – nužne i prihvatljive metode za obranu sigurnosti zemlje? Takva se pitanja pojavljuju sa svom brutalnošću nakon čitanja ove knjige… Tema Golog otoka je klasificirana i zabranjena. O tome se naglas pričalo tek nakon Titove smrti (1980.). Onda je ova tema opet maknuta po strani – istisnule su je nacionalističke emocije. Dobro je što Jezernik danas Poljacima nudi priču o ovom okrutnom otoku, iscrtanu hladnom preciznošću kirurga.Jesu li okrutna mučenja, gaženje ljudskog dostojanstva i lomljenje karaktera – nužne i prihvatljive metode za obranu sigurnosti zemlje? Takva se pitanja pojavljuju sa svom brutalnošću nakon čitanja ove knjige… Tema Golog otoka je klasificirana i zabranjena. O tome se naglas pričalo tek nakon Titove smrti (1980.). Onda je ova tema opet maknuta po strani – istisnule su je nacionalističke emocije. Dobro je što Jezernik danas Poljacima nudi priču o ovom okrutnom otoku, iscrtanu hladnom preciznošću kirurga.Onda je ova tema opet maknuta po strani – istisnule su je nacionalističke emocije. Dobro je što Jezernik danas Poljacima nudi priču o ovom okrutnom otoku, iscrtanu hladnom preciznošću kirurga.Onda je ova tema opet maknuta po strani – istisnule su je nacionalističke emocije. Dobro je što Jezernik danas Poljacima nudi priču o ovom okrutnom otoku, iscrtanu hladnom preciznošću kirurga.
Iz uvoda Adama Michnika
Goli otok – naziv je koji se u Jugoslaviji sa strahom izgovarao i nakon Titove smrti. Sjećanja stanovnika tamo smještenog “društveno korisnog radnog logora” dokazuju da je tvorac “lokalnog socijalizma” ondje ostvario savršen model “samoupravne” zajednice krajnje degradiranih robova. Jedna od zatvorenica spominje kako je lakše podnijela iskustvo Auschwitza i Ravensbrücka nego psihičku i fizičku torturu boravka na Golom otoku. U ovom logoru nije bilo zarobljenika i stražara, ni svojih ni njihovih neprijatelja. Također nije bilo mjesta bilo kakvom impulsu solidarnosti i suosjećanja. U njemu je stvoren pouzdan sustav u kojemu su sami zatvorenici revno obavljali funkciju doušnika i krvnika, prepuštajući nadglednicima ulogu odgojitelja i ispovjednika.Proces “moralne obnove” političkih odmetnika svodio se na brutalno jednostavnu alternativu: udari ili ćeš biti pretučen; prijavi ili će te prijaviti; krivite sebe ili će vas drugi optužiti; ponizi ili ćeš biti ponižen; odustani od svoje ljudskosti ili ćeš prestati postojati. Iako je u pozadini ove priče frakcijska borba unutar Komunističke partije Jugoslavije, autor govori najjednostavniju istinu: ljudi su ovu sudbinu priredili ljudima. I ništa ih ne opravdava “”.ljudi ljudima dodijelili ovu sudbinu. I ništa ih ne opravdava “”.ljudi ljudima dodijelili ovu sudbinu. I ništa ih ne opravdava “”.
Prof. Maria Hanna Dąbrowska-Partyka
