Opis
U nizu rasprava što problematiziraju izvornost Držićeva teatra, napose njegova komičkog dijela, jedno od središnjih pitanja bilo je i pitanje o tomu jesu li Držićcvi likovi puke kopije talijanskih kopija antičkih komičkih likova ili pak originalne kreacije što se temelje na promatranju i analizi dubrovačkoga društva u prvoj polovici šesnaestoga stoljeća. Tko su, pitalo se manje ili više izravno. Pomet i Dundo Ma-roje, Skup i Kamilo, Tripče i Mande, Arkulin i Ncgromant? Preimenovani tudinci, ili našijenci? Uvezene tradicionalne kazališne maske, ili autentični glumišni portreti suvremenika? Odakle izvire teatar Marina Držića u renesansnom Dubrovniku? Iz izravnih dodira s talijanskim kazalištem u Sieni, lektire talijanskih i, rjeđe, rimskih komediografa, ili životnog iskustva?O rezultatima višegodišnje sustavne potrage za domaćim korijenima i stranim poticajima Držićeva kazališta nadasve iscrpno izvješćuje Franjo Švelec u istoimenim poglavljima knjige Komički teatar Marina Držića te svemu što je na tom području do godine 1968. učinjeno dodaje i rezultate osobnih istraživanja i poredbenih analiza.
