Opis
Benedikt de Spinoza (1632-1677), nizozemski filozof koga su njegovi sinagoški svećenici nazvali Baruh Spinoza bio je znan i kao Bento de Spinoza ili Bento d’Espiñoza u društvu u kojem je odrastao. Sa Reneom Descartesom i Gottfridom Leibnizom, bio je jedan od najvećih racionalista filozofije sedamnaestog stoljeća. On je često nazivan osnivačem modernog biblijskog kriticizma.
Njegovo djelo “Teološko-politički traktat” (1670.) uzdrmalo je duhove službene crkve zapadne Europe. Nastalo je u Amsterdamu i predstavljalo je duhovni nukleus radikalne kritike crkve i života utemeljenog na dogmama. U ovom djelu on zastupa stajalište da objava nije istina, nego da je ona produkt volje i u suprotnosti je sa umom, te on nastoji da demistificira objavu u sklopu cjelokupne judejsko-krišćanske i islamske tradicije. On smatra da Toru, Bibliju i Kur’an treba objasniti sa historijskog stajališta, kao i sve druge knjige. To je svakako bila heretička misao.
U Spinozinoj filozofiji preovladava monizam u shvatanju svijeta. Za Spinozu postoji samo jedna supstanca: Bog ili priroda; ona je uzrok same sebe (causa sui). On je smatrao da su pojedinačne, vidljive stvari, modusi supstance. Radi ovog njegovog učenja bio je prozvan, u isto vrijeme, “Najvećim židovom” i ” Najvećim ateistom”.
