Opis
Arthur Schopenhauer (Gdanjsk, 22. veljače 1788. – Frankfurt n/M, 21. rujna 1860.), njemački filozof, autor djela Svijet kao volja i predodžba, smatra se utemeljiteljem metafizičkog pesimizma. U umjetnosti vidi jedini spas od bezrazložnog svijeta.
Arthur Schopenhauer rođen je 1788. u imućnoj trgovačkoj obitelji.
Obrazovao se u rodnom Gdanjsku i Hamburgu, a poduzeo je i brojna studijska putovanja: od 1797. do 1799. boravio je u Francuskoj, u Le Havreu, a između 1803. i 1804. boravio je u Nizozemskoj, Švicarskoj, Austriji, te u Francuskoj i Engleskoj.
Nakon smrti oca, 1805. godine preselio se u Weimar, gdje ga je majka, spisateljica, uvela u književne krugove u kojima su se kretali i Wieland i Goethe. No kako Schopenhauer nije cijenio ni mondeni život, ni majčino ponašanje, koje je smatrao nemoralnim, u weimarskom je periodu vodio samotan život, posvećujući se proučavanju grčkih i rimskih klasika, ali i indijske filozofije.
Godine 1809. na sveučilištu u Göttingenu slušao je predavanja skeptika Gottloba Ernsta Schulzea, a na berlinskom je sveučilištu – na koje je ušao 1811. – pohađao predavanja Schleiermachera i Fichtea.
Godine 1813. u Jeni je obranio disertaciju iz filozofije O načelu razloga (Über die vierfache Wurzel des Satzes vom zureichenden Grunde), koja je iste godine i objavljena. Godine 1816. izašlo je prvo izdanje rasprave Über das Sehen und die Farben (O vidu i bojama), koja se nadovezuje na Goetheove znantvene teorije. Svoje je najvažnije djelo, Die Welt als Wille und Vorstellung (Svijet kao volja i predodžba) Schopenhauer pisao od 1814. do 1818., a objavio godinu dana kasnije. Ondašnja je kritika to djelo primila veoma hladno.
Godine 1820. Schopenhauer je počeo predavati u Berlinu. Njegova su predavanja (koja je namjerno držao u isto vrijeme kada i Hegel) imala slab odjek, tako da se ondje zadržao tek jedan semestar. Napustio je Berlin i nastavio putovati (Švicarska, Italija, Njemačka), da bi se 1825. vratio i nastavio predavati. Epidemija kolere (1831.) navela ga je da definitivno napusti akademsku karijeru.
Godine 1833. nastanio se u Frankfurtu i ondje proveo ostatak života. Nastavio je objavljivati: 1836. izašlo mu je djelo Über den Willen in der Natur (O volji u prirodi); slijedila su dva ogleda iz etike, Über die Freiheit des menschlichen Willens (O slobodi ljudske volje, 1839) i Über das Fundament der Moral (O temelju morala, 1840), koji će 1841. biti objedinjeni u knjizi pod naslovom Die beiden Grundprobleme der Ethik (Dva temeljna problema etike).
Tek je izdavanjem Parerga und Paralipomena (1851), raznorodnih spisa iz filozofije, književnosti, prava, pisanih briljantnim i pristupačnim stilom, Schopenhauer pridobio naklonost publike i kritike, kako u Njemačkoj tako i u inozemstvu, naročito Francuskoj i Engleskoj.
Godine 1860. Schopenhauerovo se zdravlje naglo pogoršalo te je umro u 72. godini života.
