Opis
„Šta svaka žena triba znat o onin stvarima – Žestoko napunjeno izdanje“ – nova je verzija nadasve bolno iskrenih, ponekad urnebesno komičnih, a češće tragičnih sjećanja splitske cure Goge Bjondine, ispričana dobrušenim stilom i jezikom, oplemenjena novim spoznajama i gorko-jetkim humorom Arijane Čuline.
Ostajući vjerna svomu osebujnom stilu, rječniku i jezičkim kalamburima, Arijana Čulina u značajno dorađenoj knjizi otkriva se i kao prilježna spisateljica, koja brižno prati svoju junakinju iz izazova u izazov, oštra oka prati promjene u društvu i obitelji, savršeno dijagnosticira pomake u vrijednosnoj arhitekturi i – nadasve – donosi novu dimenziju svoje razorne duhovitosti!
Uvod:
Lipe moje, svake noći kad zaspimo, svakoga jutra kad se probudimo – život gre daje, a šnjin ne starimo samo mi, nego i libri. Oni šta smo i’ napisali, oni šta i’ čitamo. A ono šta nan je prin pe-šes godin bilo smišno i zabavno, danas je uglavnon tužno… pa, sad, morebit zato šta su nas iskustva gadno opekla, pa smo se i inače zaboravile smijat. Nike od nas satrale egzistencijalne teškoće, drugima nî do smija kad se oko nji’ niko više ne smije… ne znan više. Vidin po štekatima masu svita brez smija u očima, brez lipe, pa i ikakve riči – samo prčkaju po pametnin mobitelima (ne sumljan da in vlasnici jesu glupji od većine nji’) – osićan samo da je iz dana u dan sve više otuđenja, pa stoga i puno teže nać razloga za rados’, razbudit u sebi ono veselo dite šta u smiju išće zaklon od životni’ teškoća. Ma je sve teže i pobić u zaborav, jerbo nas jučerašnje ure sustižu i ne dadu se izbrisat! Sve je to snašlo i moju i vašu Gabrijelu, oliti Gogu Bjondinu, čija vas je ispovist u prvon (odavno razgrabjenon) knjizi razgalila i ponudila van pogled kroz ružičaste oćale na ovu našu svagdašnjicu punu tmurni kolura. Ali, ne da se ona! Nije klonila duhon, nego je lipo prionula onome staron libru i rasparala ga kâ dotrajalu veštu, odbacila olinjalu pređu i isplela novu, dopunjenu (momu se uredniku više sviđa rič: napunjenu) inačicu.
