Opis
Antonio Rubbi rodio se 10. studenog 1955. u Puli. Nakon gimnazije upisuje studij arhitekture na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je 1979. godine u klasi arhitekta Nevena Šegvića.
Od 1980. – 1992. godine radio je kao urbanist u gradskoj upravi Rovinja. U tom razdoblju bavi se zaštitom i revitalizacijom povijesne rovinjske jezgre. Tada je radio i na izradi prostornih planova grada i općine Rovinj (1987.) i rovinjskoga Starog grada (1992.).
1990. godine sa arhitektima Slavkom Batelićem, Brankom Orbanićem i Bruno Poropatom osniva „Grupu 90“ koja se zalagala za očuvanje arhitektonskog naslijeđa Istre.
1992. godine pokreće samostalnu projektantsku djelatnost i u Rovinju osniva arhitektonski atelje „Habitat“. Kao arhitekt u svom se radu nadovezuje na tradiciju modernog građenja u Istri.
Važnija su mu arhitektonska ostvarenja kuća Pajković u Rovinjskom selu (1983.), te u Rovinju: uređenje gimnazije (1989.), obnova objekata na Obali A. Rismondo (1990.), sanacija zgrade u Ul.Cronache 2 (1991.) i obnova knjižnice (1997.). Sudjelovao je na čitavom nizu natječaja među kojima je najznačajniji natječaj časopisa „Shinkenchiku“ u Tokyju (1998.).
Nesebično se zalažući za promociju i zaštitu istarskog graditeljskog naslijeđa Rubbija će mnogi nazivati i „Dobrim duhom“ istarske arhitekture. 2000. godine priredio je retrospektivnu izložbu moderne i postmoderne arhitekture u Istri. Objavio je tri knjige „Moderna i postmoderna arhitektura u Istri“ (1, 2 i 3.). Autor je i dviju monografija o arhitektima Berislavu Iskri i Eligiju Legoviću. Objavio je čitav niz prikaza o arhitekturi, urbanizmu, slikarstvu i kiparstvu u Glasu Istre te u časopisima: Sinteza, Čovjek i prostor, Arhitektura, Nova Istra. U rudarskom naselju Raša organizirao je i nekoliko simpozija naslovljenih „Moderna i posmoderna arhitektura“ .
Kao kipar Antonio Rubbi izveo je nekoliko zapaženih javnih skulptura u Rovinju: Sjedeći akt (1982.), Djevojčica s narom (1985.), Stablo (1986.), Ljekarnički pehar (1987.) i Galeb (1988.), te spomenik antifašizmu u Rovinjskom selu i Stablo u Vinkuranu (1996). Samostalno je izlagao u: Puli, Zagrebu, Rovinju i Kotoru, te na skupnim izložbama u: Rijeci, Splitu, Trstu, Veneciji, Raveni, Kranju, Racibórzu u Poljskoj i drugdje.
Izdavač je i jedan od autora tematskih grafičkih mapa „Istarska intima“ (1999., „Istra, sklad prirodnog ambijenta“ (2000.) i „ 8 rovinjskih umjetnika (2002.).
