Opis
U prastaro doba bolesti su smatrane kao kazna božja i njihovim sprečavanjem i liječenjem bavili su se uglavnom svećenici Ali s vremenom su ljudi bolesti i njihove uzroke bolje upoznali, i s njima su se počeli baviti posebno izučeni.
Tu je i početak današnjeg liječnika.
Kad pratimo razvoj liječničkog znanja i djelovanje liječnika od pradavnih vremena, do kojih nas vode spomenici, onda vidimo da ima nešto zajedničkog između liječnika davnine i današnjeg.
U svim spomenicima, koji nam govore o liječniku i njegovom odnosu prema bolesnom, a koji nas vode sve do 5000 godina unazad, ima jedno zajedničko, a to je etika liječničkog zvanja.
Tako n. pr. od Hipokratovih vremena, iz kojih imamo pisane spomenike o dužnosti liječničkoj i o njegovoj ulozi u društvu, nije se ništa boljeg u pogledu liječničke etike stvorilo.
No liječničko znanje se u velikoj mjeri proširilo.
Sve do novog vijeka vladala je nauka Hipokrata i Galena i nitko nije pomišljao na to, da posumnja u njih i njihove sljedbenike, kojih je bio veliki broj u srednjem vijeku.
Ne treba nikad zaboraviti, da je današnje liječničko znanje ipak posljedica djelovanja velikog broja liječnika i drugih stručnjaka, koji su u prijašnjim vjekovima radili, borili se i za svoje uvjerenje i živote žrtvovali.
Današnje naše znanje je samo nastavak prijašnjeg i današnji liječnik nastavlja ono, što su njegovi prethodnici pri mnogo težim prilikama započeli i zašto su se borili.
U današnjem odgoju liječnika leže tradicije prijašnjih vjekova.
Zato je i potrebno poći putevima prošlosti i vidjeti, kako je današnji liječnik od prijašnjeg nastao.
Na ovima ćemo otkriti mnogo toga, što će nas uvjeriti, da su ljudi u davnim vremenima već poznavali istine, za koje mislimo, da su tekovine našeg vremena.
