Opis
U osvit francuske revolucije novo doba tražilo je nove ljude. Vrijeme aristokrata je prošlo, vrijeme buržuja je dolazilo. Nove elite donose i nove profesije. Među njima je i profesija inženjera. Junak Andrew Millerova romana “Pročišćenje” inženjer je Jean-Baptiste Baratte koji u predrevolucionarni Pariz dolazi na poziv Versaillesa. Zadatak mu je da organizira i raščisti staro gradsko groblje les Innocents, zajedno s pripadajućom crkvom.
Jasno, iako mu je poziv uputio kralj i njegova administracija Jean-Baptiste Baratte je čovjek budućnosti. Raščišćavanje najstarijeg pariškog groblja najava je novog urbanizma, novih sanitarnih standarda – a onda i novog svijeta u kojem za kralja više neće biti mjesta. Jednostavno, takva je metaforika ovog inženjerskog zadatka. Stare kosti moraju nestati. Stari otrovi prošlosti koji zagađuju pariški zrak i pariške vode moraju nestati. Novo doba u Francuskoj, sredinom 80′ godina XVIII stoljeća, najavljuje dolazak jednog provincijskog, po ničemu naizgled posebnog inženjera. No on je glasnik kraja starih elita – premda godine 1785. nema te staklene kugle u kojoj se to moglo vidjeti.
Tako je to uvijek. Stare elite rijetko kada prepoznaju glasnika svog kraja. Komunističku elitu Poljske srušio je električar Walesa, dakle netko iz njihove takozvane “baze”. Kolaps SSSR-a pokrenuo je informatičar Bill Gates (utrku u nuklearnom naoružanju i svemirsku utrku crveni je ruski imperij još nekako i pratio, ali informatičku revoluciju – ne). Tito je bio bravar. Isus je bio tesar. Mač iz kamena uvijek izvlači onaj od kojeg se to najmanje očekuje. U Millerovu “Pročišćenju” to je inženjer koji po dolasku u Pariz kupuje moderno odijelo boje pistacije kako bi se predstavio kao pripadnik stranke budućnosti: ne znajući da je on već sam po sebi utjelovljenje te budućnosti.
Miller je jedan od najcjenjenijih suvremenih britanskih pisaca. Njegovo ime pojavljuje se u užim izborima za nagrade poput Whitbreada i Bookera, te među laureatima nagrade International IMPAC Dublin (roman “Domišljata bol”). Roman “Pročišćenje” dobitnik je nagrada Costa (bivši Whitbread) za najbolji roman 2011. Lijepa je to kolekcija zlatnih i srebrnih medalja. Dobra je to i književnost. “Pročišćenje” je vrlo zanimljivo postavljen roman. Epohalnom događaju kao što je Francuska revolucija Miller prilazi iz jednog zanimljivog, neobičnog kuta: u strogo historiografskom smislu irelevantnog, ali zato bremenitog simbolikom i dubljim povijesnim značenjima.
Dolazak inženjera i radovi na raščišćavanju groblja ne prolaze bez reakcija. Neki u tome vide skrnavljenje, dijabolični posao; neki jednostavno ne vide nikakvu svrhu, što opet ulazi u sferu dijaboličnog; a neki vide najavu sveopćeg čišćenja: onog koji počinje s les Innocents a završiti će s Versaillesom. Na vratima groblja jednog jutra pojaviti će se grafit: “DEBELI KRALJU KURVO-KRALJICE, PAZITE SE! BECHE (nadimak inženjera) KOPA RUPU DOVOLJNO DUBOKU DA PROGUTA CIJELI VERSAILLES!” Pa onda na drugom mjestu još jedan grafit: “BECHE ĆE POŽDERATI BISKUPA I ISPLJUNUTI MU KOSTI. KARDINALA ZA DESERT.” Ili: “M. BECHE ĆE UTOPITI BOGATE U ZNOJU SIROMAŠNIH!”
Tu dobru povijesnu kontekstualizaciju romana najčešće ne prati i zadovoljavajući razvoj radnje i likova. Osim kopanja i pisanja grafita malo se toga dešava. Već od samog početka jasno je da se Milleru radnja i likovi iscrpljuju u simbolici. Stranice romana lete a ne događa se ništa, ili tek nešto malo. Proces raščišćavanja groblja, iskopavanja raka, slaganja i prevoženja kostiju, postaje sve monotoniji, a likovi se ne postvaruju izvan simbolike koju nose. I to je vrlo bitan problem “Pročišćavanja”: roman je statičan, funkcionira kao zamrznuta slika, ne kao slika koja se pokreće i razvija.
No na ovoj ili onoj razini, u ovom ili onom dijelu, Miller ipak dovodi do kraja svoj roman. Iako je kao lik pretežno statičan inženjer Jean-Baptiste Baratte ipak prolazi kroz transformaciju. U tom smislu njegov odnos s lokalnom prostitutkom ujedno predstavlja i najbolji dio romana. Kao inženjer Baratte može birati žene. No iz nekog neodređenog razloga njemu je za oko zapela prostitutka Heloise. Nakon sramežljivih pokušaja inženjer joj napokon prilazi i nudi – ni više ni manje nego – zajednički život u neformalnom braku. Heloise je zbunjena, muškarci joj prilaze zbog brzopoteznog seksa, odlaska do mračnog tavana, a ne zbog bračnih ponuda. No pristaje kada se uvjeri da su inženjerove namjere iskrene.
S Heloise u roman se uvodi lik idealizirane prostitutke. Heloise je dobrog srca, inteligentna, rječita, a zajednički život zamišlja ispunjen čitanjem knjiga i odlascima u kazalište. Kao i inženjer i ona je simbol nadolazećeg. Ne po svojoj profesiji, već po obećanju socijalne transformacije. Revolucija najavljuje novu podjelu karata i vertikalnu protočnost društva. Prostitutka koja postaje inženjerova družica primjer je tih obećanja. Nepisani ugovor koji sklapaju Jean-Baptiste i Heloise o zajedničkom životu najava je općenito novog društvenog ugovora koji će se uskoro pisati u Parizu.
Groblje koje Jean-Baptiste Baratte došao raščistiti prvo će biti pretvoreno u tržnicu. Tokom XIX stoljeća u središte trga postavlja se stara, Talijanska fontana koja služi kao sastajalište i mjesto odmora kupaca. Kosti iz les Innocentsa u međuvremenu će se moći vidjeti u pariškim katakombama; gdje su završile i kosti žrtava revolucionarnog Terora. Danas je pak na prostoru groblja tipični pariški trg okružen restoranima i bistroima.
Raščišćavanje groblja donijelo je novu urbanizaciju: tržnicu, fontane, bistroe. S baronom Haussmannom nova će urbanizacija Pariz učiniti najmodernijim gradom svijeta. Kod Millera ta je urbanistička revolucija tek najavljena, raščišćavanje groblja samo je početak neslućene transformacije grada.
Novi svijet zasada najviše obećava romantični, socijalno utopistički brak jednog inženjera i jedne prostitutke.
