Opis
Izbor i prijevod s portugalskog, Tanja Tarbuk
Urednik Miloš Đurđević
“Ana Hatherly (1929) pjesnikinja, slikarica, prozaistica, sineastkinja, profesorica portugalske književnosti na lisabonskom Novom sveučilištu, jedna je od najvažnijih avangardnih pjesnikinja, koja u svojim pjesmama spaja neobarokne i vizualne tendencije. Mnoge njezine izložbe uključuju crteže, slike i kolaže zajedno sa stihovima. Uvrštena je u portugalske i svjetske antologije poezije, a njezine pjesme prevedene su na sve evropske jezike te na japanski i kineski. Objavila je dvadesetak knjiga poezije, eksperimentalni roman O Mestre / Učitelj (1963), brojne eseje i studije o književnosti te mape vizualne poezije.
Portugalski konkretni pjesnici prethode tom pokretu u Engleskoj, koji je bio potaknut objavom pisma portugalskog eksperimentalista Mela e Castra u Timesu 1962. godine. Međutim, konkretna poezija u Portugalu nije poprimila oblik pravog pokreta, kao primjerice u Brazilu, jer je kod portugalskih pjesnika uvijek prisutna težnja za izravnom intervencijom u društvenu i kulturnu zbilju, koja je stremila revoluciji. Ane Hatherly se vrlo rano priklanja simfonijskom konceptu poezije (Mallarmé) smatrajući da ritam stiha mora biti naglašen posebnom pozicijom riječi na papiru. Konkretna poezija s jedne strane želi proizvesti riječ koja će poprimiti apsolutnu vrijednost postajući riječ-stvar, a s druge strane, verbalni je jezik prestao biti isključiv nosilac komunikacije, uz njega se pojavljuju jednako značenjski fonički, vizualni i gestualni elementi pjesme.
Ana Hatherly je u studijama o aleksandrijskim i srednjovjekovnim korijenima vizualnih tekstova pokazala da je vizualna poezija vrlo stara tvorevina,. Pronašavši ideograme koje su sastavljali portugalski barokni pjesnici, istraživanje koje je dosad jedinstveno u Portugalu, ona je revalorizirala barokno pjesništvo i pokazala kako se određeni procesi kreativnosti odvijaju u vremenu i kako je eksperimentalna poezija uvijek postojala »uz onu Drugu«, da tradicija oduvijek za jedne postoji da bi bila »oponašana«, a za druge da bi bila »reinventirana«.” (Tanja Tarbuk)
