Opis
Dizajn: Mihajlo Arsovski
Usmjereni odgoj Anne Boleyn (1983) neobična je knjiga pisca koji je u punom smislu riječi bio poeta doctus. Ne da se Albert Goldstein, sjajan poznavalac posebno antičke i srednjovjekovne kulture, u toj knjizi rasipao aluzijama i asocijacijama. Dapače obratno. Jedino ime i konkretno naznačeno biće jest Anna Boleyn (uz komparse Kralja i/ili Krvnika). Ali je perspektiva, vremenska perspektiva poeme maniristički izvrnuta. Ne kreće zbivanje prema budućnosti, nego budućnost dolazi prema sadašnjosti, posežući u nju bezbrojem nježnih znakova za okrutne radnje. Između doslovnosti i prenesenog smisla, u procijepu dvosmislice, nalazi se sav tekst poeme. Između nevinosti stvari i sudjelovanja u krajnjoj krivnji nalaze se ikonografski atributi sudbine. Suditi, osuditi, sudbina — opomene pitomici sudbine, sa stanovišta poznate završnice, zvuče kao tečaj cinizma nadređene nam ptičje perspektive. U ironični repertoar Goldsteinove dekonstrukcije budućnosti spadaju sve moguće (tematski ujedinjene) izreke, poslovice, stajaće fraze, svi jezični klišeji koji odjednom oživljuju primijenjeni na predstojeći jedinstveni stvarni čin. Model neobrazložene, pojedinačne ljudske nesreće, međutim, također je postavljen u obrnutu perspektivu. Ovdje se, naime, ne pojavljuje čovjek na sliku i priliku Božju, nego vizura odjednom ukazuje Višnjega prema modelu ljudskom. Anna Boleyn jest čovječanstvo, pero ptice pero anđela, a jabuka mača jabučica iz rajskog vrta — dok se uloge Kralja i Krvnika više ne daju rastaviti. Taj odnos donjega i gornjega svijeta, ironija pobunjenog čovjeka ili ironija kao jedina pobuna čovjeka, prisutan je i u drugim Goldsteinovim pjesmama (Polifemovo stado). Postupnost, polaganost, neizbježnost, proročanstvo viđeno od ispunjenja, dekonstrukcija kaveza condition humaine, metoda je relativiziranja drame i tragedije, dopustiv poseg za najvećim temama što ih je Goldstein upravo superiorno znao pripitomiti: s vrlinama, tako reći, antičkog čovjeka kojemu je najviše proizlazilo iz ne quid nimis.
