Opis
Prije nekoliko godina prvi put sam saznao da postoje ritualne priče. Do tada sam, kao i većina drugih ljudi, na priče gledao kao na… pa, samo priče. Nisam znao da postoje priče koje, osim što pričaju o svojim junacima i njihovim pustolovinama, imaju dublja značenja za onog tko ih priča, ali i za one koji ih slušaju (ili čitaju). Ne mislim time samo na simboliku, mitske ili arhetipske poruke koje priče prenose. Mislim na utjecaj koji takva priča ima na svakidašnji život. Također, prije svega mislim na unutarnju promjenu koju donosi pričanje ili slušanje takve priče; istu onu promjenu koju može potaknuti stvarni, duhovni doživljaj. Kao što joj ime kaže, ritualna priča ima značajke rituala. Ona se priča, sluša i čita u posebno vrijeme koje je ponekad točno određeno, a također mogu postojati i napuci o tome gdje se to radi i kako. U tom smislu, pričanje, slušanje ili čitanje takve priče doista je nalik nekom ritualu. Zamisao o ritualnim pričama potječe iz pradavnih tradicija i kultura koje nisu cvjetale u okruženju suvremene tehnologije. Danas su mediji (tisak, radio, televizija i računala) u potpunosti istisnuli kulturu pričanja i slušanja priča, a ako nastavimo u tom smjeru istisnut će i kulturu čitanja knjiga. Ostat će elektronski zapisi, TV zasloni i hologrami.
