Opis
Vodeću ulogu u stvaralačkom razgrađivanju feudalizma nisu imali učestali seljački ratovi i drugi politički okršaji. Pripala je malim, ustrajnim i neumornim trgovcima krpama. Misli se na naraštaje preprodavača manufakturnih tekstilnih izrađevina i dalekoistočnih raskošnih tkanina. Opsjedali su zamamnim ponudama srednjevjekovljem prezasićene plemenitaške dvore i mijenjali potrošačke navike zaostale cehovske sredine. Tako revnosno i temeljito da je preostao jedino vulgarni kult dvorskog ceremonijala. Do toga zaključka dolazi pisac bestselera o velikim ekonomistima kao svjetskim filozofima. Potkrepljuje njima znanstveno stajalište da se u razvoju čovječanstva ništa ne da objasniti ideološkim domišljajima i političkim nadmetanjima. Glavnu riječ uvijek ima promjena načina proizvodnje – čovjekova odnosa prema radu u neposrednom proizvodnom djelovanju – a on prvenstveno ovisi o razvoju materijalnih proizvodnih snaga koje nameću ljudima određene oblike života. Do iste spoznaje podjednako dolaze i svi moderni futurolozi. Njihovo kritičko propitivanje sadašnjice i znanstveno sagledavanje sutrašnjice strogo uvažava tehnološki determinizam. Ne samo da ga primjenjuju kad proučavaju današnju zbilju, nego i izričito ističu kao jedini valjani znanstveni pristup povijesnim događajima i društvenim promjenama u svim vremenima. Proslavljeni istraživač modernih ekonomskih i dništvenih megatrendova spočitava pukim kritičarima preživjelog, da su njihove »teorije o dekadenciji slaba zamjena za materijalističku analizu«. Dakle, samo prirodnoznanstveni pristup društvenoj zbilji otvara vrata istinskoj znanosti. Potvrđuje to i veliko pospremanje svjetskog gospodarstva krajem prošlog i početkom ovog stoljeća, kad je sićušna električna iskra pokrenula dalekosežno elektromehanizacijsko revolucioniranje materijalne proizvodnje i stjerala kapitaliste u kolcktivisticke vode. Bio je to početak kraja zrelog kapitalističkog i zapravo svakog klasnog društva. Da bi se održale i dalje razvijale morale su razvijene kapitalističke zemlje transformirati onemoćalo eksploatatorsko društvo u naprednije kastinsko zajedništvo. Svijetu bezobzirnog čovjekova iskorištavanja suprotstavlja se socijalna država s masovnom proizvodnjom i ekonomijom blagostanja. Njezina je povijesna zadaća da razvojem proizvodnih snaga gradi i širi temelje univerzalnog globalnog zajedništva. Rijetko je tko u takav ishod vjerovao. A gdje je toga i bilo dolazilo je u daleko manjoj mjeri nego što su to u svoju misao utkali korifeji prošlog stoljeća: filozof Hegel, ekonomist Marx i književnik Wilde. Ponajviše zbog toga jer je Ekspanziju elektromehanizacijske tehnologije pratilo sve veće omasovi javan je, podržavljenje i centraliziranje. To je i potaknulo engleskog ekonomista Hicksa da već godine 1939. nagovijesti, u svom životnom djelu, skori kraj poduzetničke kulture. Zbog toga će jamačno ostati bez posla i ekonomisti koji je proučavaju. Dijeli to mišljenje i otac državnog intervencionizma, lord Kei/nes, čuvenom izrekom: »/M the long run, we are all dead«. Njihov suvremenik Joseph Schumpeter objavljuje 1942. izazovno djelo o kapitalizmu, socijalizmu i demokraciji, sa često citiranom završnicom o povijesnoj poroti koja već drži u džepu smrtnu presudu slobodnom poduzetništvu. Svi su izgledi da će poslušni činovnici i njihovi administrativni gospodari, odnosno hijerarhijski savršeno organizirani i vojnički vođeni birokrati sve zaposjesti i zauvijek našim životima vladati. Zanimljivo je da se malo tko tome protivi, unatoč surovim iskustvima u nadmetanju militantnog boljševičkog i fašističkog kolektivizma.
