Opis
Friedrich Nietzsche je još u „Nesuvremenim razmatranjima“ kazivao o sanjaru Isusu koji bi u naše doba jedva izmakao ludnici, no zacijelo nije ni slutio da će ova njegova sentenca, i osobena perspektiva iz koje je izgovorena, gotovo čitavo stoljeće kasnije biti dodatno radikalizirana u djelu jednog aktivnog svećenika, naime u knjizi pod naslovom „Isus u lošem društvu“ Adolfa Holla, poznatoga bečkog teologa, sociologa, povjesničara religije te publiciste.
Ono što je početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća ispisao tada još relativno mladi svećenik, one teze zbog kojih će (bečki je nadbiskup promptno ustvrdio da one nisu nove, ali daje novo to što ih zastupa jedan svećenik) Holl 1973. godine izgubiti „venia docendi“ te čak pet godina nakon objavljivanja, dakle 1976., biti suspendiran iz svećeničke službe – nedvojbeno pripadaju u korpus najznačajnijih interpretacija Isusova života u dvadesetome stoljeću.
No, s obzirom na to daje „Isus u lošem društvu“ ubrzo postao bestseller, jasno je da je poruka ove knjige imala širi radijus djelovanja nego što bi se moglo pretpostaviti s obzirom na to daje kao religijsko-sociološka studija ona ipak proizvod pera krajnje elokventnoga teologa s relevantnim filozofijskim i publicističkim iskustvom: transcendirajući uske stručne teološke krugove, ovo je djelo (kako navodi i autor u svom predgovoru, a to je možda i njegov najznačajniji domet) osobito u Južnoj Americi postalo jednim od temeljnih spisa takozvane teologije oslobođenja.
Za razliku od legendarnog teksta Davita Friedricha Straussa „Das Leben Jesu, kritisch bearbeitet“ iz 1835. godine, pisanog s nepredvidivih lijevohegelijanskih pozicija, pravilna recepcija ovog Hollova spisa ne pretpostavlja ni teološke niti filozofijske kompetencije, iako se zacijelo može ustvrditi da će u njemu ponajprije uživati upravo bolji poznavatelji biblijskoga novozavjetnog teksta, kao gotovo jedinoga relevantnog izvora Hollove reinterpretacije Isusova života.
A upravo u tome i jest tajna ovog djela koji se, barem po svojoj izvornoj intenciji, ne razračunava ni sa službenim crkvenim, niti teološkim ili sociopovijesno inspiriranim tekstualno-kritičkim tendencijama, niti na Isusov život primjenjuje neka unaprijed zatvorena metodološka konstrukcija: Holl jednostavno otvorenih očiju, u pozi „a priori“ prihvaćenog čuđenja, ponovno sluša o čemu to zapravo pripovijedaju biblijske pripovijesti.
Hollu je doista pošlo za rukom da jednu (manje-više) jednostrano tradiranu i stoga nužno okoštalu sliku Isusa još jedanput oživi, primjenjujući nove slikarske tehnike na starom materijalu. Isus koji se na taj način pojavljuje na platnu s kojeg Holl skida sloj po sloj već nanesenog – doista je drukčiji. I dodajemo: mnogo ljudskiji. To je, po mome sudu, najbitnija posljedica ovog djela – uz punu svijest o tome što takva konstatacija znači za povijest crkvenih dogmi. No, drukčije se ne može kazati za djelo koje počinje rečenicom: Isus je rođen nekoliko godina prije rođenja Kristova.
